Klinička aromaterapija otkriva snagu esencijalnih ulja kroz znanstvena istraživanja i njihovu dokazanu primjenu u podršci zdravlju i terapiji.
Aromavita Institut
Integrativna aromaterapija otkriva dublje dimenzije mirisa kroz arhetipove, fenomenologiju i terapijske metode koje povezuju tijelo, psihu i duh
Aromavita Institut
Ovo područje donosi pregled najnovijih istraživanja, spoznaja i otkrića o esencijalnim uljima i njihovim učincima.
Aromavita Institut
Kolumne donose osobne uvide, stručne refleksije i inspirativne priče iz svijeta aromaterapije.
Aromavita Institut
Područje primjene donosi metode poput AromaOdgoja, AromaArta i AromaSpacea koje pokazuju kako miris postaje alat u učenju, kreativnosti i oblikovanju života.
Aromavita Institut
Botanika, fitoterapija i kozmetika usredotočuju se na biljku kao izvor, njenu cjelovitu primjenu i stvaranje pripravaka u području njege i zdravlja.
Aromavita Institut
Čempres, Cupressus sempervirens L., porodica Cupressaceae, drvo tuge ili biljni izraz tuge oduvijek je privlačio običnog čovjeka ali i znanstvenike zbog svojih ljekovitih svojstava koja su se koristila za otklanjanje zdravstvenih tegoba primjenom njegovih ljekovitih preparata.
Morfologija biljke čempres
Čempres raste kao visoko stablo 20-30 m (ponekad i do50 m), s vrlo gustom, usko piramidalnom, stupastom krošnjom koja se sužava prema vrhu i s uspravljenim i priljubljenim granama (f. sempervirens). Raste također i kao niže stablo široko čunjaste krošnje s horizontalnim granama (f. horizontalis). Korijenski sustav je vrlo dobro razvijen, jako razgranat, razveden, prodire duboko u tlo i prilagodljiv je terenu.
Kora je tanka, dugo ostaje glatka, sivosmeđa do tamnosmeđa, ljušti se u uzdužnim trakama. Lišće je ljuskasto, čvrsto prileglo uz četverobridne tanke izbojke, poredano u četiri reda, oko 1 mm dugo, tamnozeleno, a na leđnoj strani ima uzdužnu smolnu žlijezdu.
Cvijetovi su jednospolni, mikrosporofili su jajasti, u obliku rese, žućkasti, 4-8 mm dugi, često na raspoređeni na cijeloj krošnji. Ženski cvijetovi se nalaze većinom pri vrhu krošnje, pojedinačni ili u grupama.
Plodovi čempresa - češeri su 2,5-5 cm dugi, u početku zelenkaste boje, kasnije sivosmeđi, pepeljasti, sastavljeni od 8-14 plodnih ljusaka, koje su u početku priljubljene, a kasnije se (u vrema sazrijevanja) razmiču. Sazrijevanje češera odvija se unutar druge goine, a otvaraju se u rujnu treće godine.
Pod svakom ljuskom nalazi se od 8 do preko 20 sjemenki duljine 5-7 mm, spljoštene, svijetlosmeđe i uske. Zbog sadržaja aromatičnih ulja sjemenke su vrlo mirisne. Poslije ispadanja semenki, čempresovi češeri više godina ostaju na stablu.
Rasprostranjenost i staništa roda čempres
Čempres je vrlo elegantno, visoko stablo kupaste krošnje, malih okruglih češera. Na našem podneblju ovo je prelijepo drvo raslo samoniklo u području Konavala kod Dubrovnika. Domovina ovog izuzetno dugovječnog drveta je sredozemno podneblje za čije su krajolike karakteristične njegove vitke siluete.
Obični čempres je prirodno rasprostranjen u sjevernom Iranu, Maloj Aziji, na Cipru i na Kreti, odakle se proširio po čitavom Mediteranu. U Hrvatskoj se često uzgaja u primorskim krajevima, a u južnoj Dalmaciji se obnavlja prirodnim putem, ali ne stvara veće šumske komplekse već se javlja u manjim ili većim grupama. Iako se radi o mediteranskoj vrsti, obični čempres se vrlo često može naći i u unutrašnjosti.
Zdravstvena primjena čempresa
U starim civilizacijama čempres se koristio za izradu ljekovitih preparata. Stari Grci i Rimljani su granama čempresa dezinficirali i dezodorirali prostor svojih domova, a stari Kinezi su, uvjereni u ljekovita svojstva drva čempresa, žvakali njegove češeree kako bi spriječili krvarenje desni i ispadanje zuba. Preparate od čempresa Hipokrat je preporučivao primjenu kod hemoroida koji krvare, a Dioskorid i Galen su macerat čempresovog lišća u vinu preporučivali kod unutrašnjeg krvarenja i infekcija mokraćnog mjehura.
U današnje vrijeme upotreba čempresa za ljekovite svrhe je ostala ista.
Zbog svojih antimikrobnih svojstava čempres (ulje) pokazalo je dobar učinak pri zacjeljivanju rana i infekcija, kod celulita, vena, čireva i akni.
Čempres može ublažiti grčeve i napetosti mišića kao što je sindrom nemirnih nogu, te poboljšava cirkulaciju drenažom tkiva radi eliminacije zadržane tekućine.
Njegovo djelovanje potiče mokrenje i znojenje, te se na taj način uklanjaju toksini iz organizma, kao i toksini koji se skladište unutar jetre, te se posljedično snižava i razina kolesterola u krvi.
Esencijalno ulje čempresa potiče zgrušavanje krvi kod površinskih povreda, te tako sprječava prekomjerni gubitak krvi iz rane nastale na koži.
Kod respiratornih tegoba na pluća djeluje antimikrobno, antispazmolitički kod pojave grčeva i opuštajuće za respiratorni sustav prilikom napada astme.
Čempres se ubraja u prirodne dezodoranse zbog svoje začinske i bogate arome koja djeluje osvježavajuće i energizirajuće. Antimikrobna svojstva čempresa čine ga kao organsku alternativu konvencionalnim dezodoransima, ali i kao dodatak kućnim sredstvima za čišćenje.
Udisanje mirisa čempresa (i biljke i esencijalnog ulja) kroz nos doprinosi emocionalnom zdravlju čovjeka i nudi umirujuć i pozitivan ojsećaj u trenutcima stresa, depresije, nesanice ili traume.
Veoma važna indikacija čempresa je primjena kod proširenih vena, budući da njegovo djelovanje poboljšava cirkulaciju, te primjena kod celulita koji je uzrokovan oštećenjem kolagena i nakupljanjem masti.
Čempres povećava protok urina što znači da djeluje kao diuretik, a deluje i kao sredstvo za poticanje znojenja - sudorifik i perspirant.
Čuva zdravlje jetre tako što regulira lučenje žuči i na taj način uklanja toksine iz organizma.
Smirujuće i relaksirajuće djelovanje čempresa donosi dodatnu energiju i vitalnost organizma.
Narodni recepti sa čempresom
Znanstvena istraživanja i zanimljivosti
Stari hvarski čempres Cupressus sempervirens var. Horizontalis (Mill.) Gord. starosti je oko 300 - 350 godina, karakterističnog je fenotipa i neobičnog morfološkog izgleda grana, što je iniciralo istraživanje njegovog genotipa. Rezultati analize sugeriraju da je stari čempres u vrtu franjevačkog samostana u Hvaru oprašeni genotip iz nekog drugog zemljopisnog područja. Kao zaključak od strane Cvjetan, Kajba i ostalih, utvrđeno je da dva mlada stabla čempresa u ovom vrtu nisu vegetativni potomci starog stabla, već su njegovi generativni potomci.(1)
Po nekim istraživanjima otok Korčula spada u grupu srednjodalmatinskih otoka. Otok se ubraja među najšumovitije na Sredozemlju jer je 61% površine obraslo šumom i makijom. Biljni je svijet bogat i raznolik. Najznačajnija šumska vrsta na otoku u prvobitnom biljnom pokrovu bila je crnika (Quercus ilex L.). Iz istraživanja Vuletić P. iz 2016. godine osim crnike po učestalosti značajni su i alepski bor, primorski bor, dalmatinski crni bor, čempres i divlja maslina. Međutim, danas je degradacija šume doprinijela degradaciji vegetacije u stadij makije. Drvo se najviše na Korčuli koristi u brodogradnji.(2)
Ereš H.u svom radu uvjetima in vitro utvrđuje ujecaj temperature (15, 20, 30 oC) i dvanaest esencijalnih ulja kao što su anis, bor, cimet kora, citronela, čajevac, čempres, eukaliptus, klinčić, lavanda, naranča slatka, ružmarin i timijan na rast micelija fitopatogene gljive Rhizoctonia solani. Utvrđeno je da utjecaj esencijalnog ulja čempresa ovisi o temperaturi i dužini inkubacije.(3)
Pored mnogih znanstvenih istraživanja, čempres se spominje u mnogim knjigama. Jedna od tih je i knjiga „Biljke koje kazuju vrijeme“ u kojoji su prikazani antički mitovi, narodna vjerovanja, znanstvena spoznaja o vremenu i biljkama. U knjizi se prikazuju spoznaje i razmišljanja koje pojedinca vezuju uz ambijent u kojem živi. Njegove želje i nagoni navode ga da prodre u tajne prirode, da ih spozna i interpretira. Autor Vučetić M. u knjizi opisuje ponašanje biljaka, reakciju na sunčev sjaj, na toplinu na vodu u zemlji. Jedna od zanimljivosti u knjizi je i prikaz kojim se biljkama ljudi nastoje zaštititi od munja i gromova (čempres i čuvarkuća).(4)
Kečkemet D. u neobičnoj knjizi „Jedan drugi svijet, ekološki zapisi o prirodi“ pruža bilješke o zaboravljenom suživotu u skladu sa prirodom. Obrađuje se odnos čovjeka i prirode, antagonizam između grada i prorode, godišnjih doba i doba dana, elementi prirode - zemlja, voda, zrak, vatra, svjetlost, tama, sjena, zvukovi tišine, zatim mirisi, hrast, bor, čempres, jela, jablan, lovor, breza te razmišljanja autora dok boravi i prolazi prirodom. Njegov način filozofskog razmišljanja povezuje prirodu i biljke s vlastitim duhovnim rastom kao i položaj čovjeka u eko sistemu.(5)
REFERENCE
LITERATURA
Jezdić Z. Arhetipovi esencijalnih ulja: veliki praktični vodič. Prvo izdanje. Zagreb: Aromavita -institut za aromaterapiju; 2019.
Marković S. Fitoaromaterapija: monografije eteričnih ulja i ljekovitih biljaka: temelji fitoaromaterapije. Drugo izdanje. Zagreb: Centar Cedrus; 2010.
